Poteškoće su rezultat svih vrsta složenih lingvističkih razloga, u rasponu od mehanike jezika i grla do jednostavnijih objašnjenja, kao što je niz samoglasnika ili suglasnika ili pak slogova. Bez obzira na razlog, to omogućava nekome ko tečno govori jezik da odmah otkrije da li je drugoj osobi jezik maternji ili strani.
Na primjer, Cabeleireiro je portugalska riječ za frizera ili berbera. Ono što otežava izgovor je činjenica da se "lei" i "rei" spajaju u riječi i imaju sličan izgovor kao "ay" u riječi "lay". Następstw, poljska riječ za posljedicu sadrži skup od četiri suglasnika, pa je potrebna određena priprema.
Serrurerie, francuska riječ za bravar, teško je izgovoriti čak i za one koji su vrlo vješti u fonetici.
Druge riječi mogu biti veoma dugačke i treba ih raščlaniti, kao što je Fünfhundertfünfundfünfzig, njemačka riječ za broj 555.
Chiacchierare, italijanski za ćaskanje, može zvučati kako se piše, ali njegov izgovor je vrlo težak zbog lukavih zvukova 'c' i 'ch' koji se ponavljaju dva puta u riječi.
Sve je to dio zabave i intrige koju nude mnogi jezici našeg prekrasno raznolikog kontinenta.