Najčešće postavljena pitanja o znakovnom jeziku

U području surdopedagogije, upotreba velikog slova 'G' u riječi 'Gluhi' (engl. ‘D’ u ‘Deaf’) označava članstvo u Zajednici gluhih i korištenje autohtonog znakovnog jezika kao primarnog ili željenog jezika. Upotreba malog slova 'g' u riječi 'gluhi' odnosi se na ljude kojima je medicinski utvrđen gubitak sluha, no koji nisu članovi Zajednice gluhih, te koji nužno ne koriste autohtoni znakovni jezik. (pogledajte "Znakovni jezici u obrazovanju u Evropi – preliminarno istraživanje", Lorraine LEESON, Dublin. Council of Europe. 2006)

Ne. Djeca Gluhih ljudi često nauče znakove; izvorni znakovni jezik njihovih roditelja je njihov prvi jezik, prije nego bilo koji govorni jezici. Uz to, roditelji i braća i sestre Gluhe djece nauče znakove kako bi se olakšala komunikacija. Postoji i određeni broj ljudi koji uče znakovni jezik u svoje slobodno vrijeme zbog svojih prijatelja ili zbog toga što žele postati prevodioci, ili su jednostavno zainteresovani za taj jezik.

Ne, ne postoji. Postoje mnoge varijante i zapravo je moguće da postoji više od jednog znakovnog jezika u državi, baš kao što je slučaj i sa govornim jezicima. Na primjer, postoje dva znakovna jezika u Belgiji (francuski belgijski znakovni jezik i flamanski znakovni jezik) ili u Španiji (španski znakovni jezik i katalonski znakovni jezik). Također, postoje različiti znakovni jezici u državama koje imaju isti govorni jezik, kao što su Velika Britanija i Irska. To je zbog historijskog razvoja koji je drugačiji od onog kroz koji su govorni jezici prošli.

Da, postoje porodice jezika unutar znakovnih jezika. Na primjer, austrijski znakovni jezik ili holandski znakovni jezik će biti lakše razumljiv nekome ko poznaje njemački znakovni jezik, nego nekome ko zna italijanski znakovni jezik. Za razliku od toga, britanski znakovni jezik se veoma razlikuje od bilo kojeg drugog evropskog znakovnog jezika i jedino je povezan sa australijskim znakovnim jezikom.

Postoji međunarodni komunikacijski sistem koji se često naziva Međunarodni znak (IS). On se redovno koristi na međunarodnim konferencijama i sastancima gdje učesnici nemaju zajednički znakovni jezik. Ovaj pomoćni jezik zaista se koristi kao lingua franca među korisnicima znakovnih jezika iz različitih država, također i u spontanom razgovoru. Međutim, IS se ne može usporediti s esperantom, budući da sam od sebe nije jezik kao takav. On nema ustaljenu gramatiku ili rječnik i uveliko se oslanja na geste, koje imaju značenje samo u tom specifičnom kontekstu, te koristi rječnik iz maternjeg jezika govornika znakovnog jezika. To znači, znakovi su pojašnjeni i često se koristi više od jednog znaka da bi se opisao koncept kako bi se osiguralo međusobno razumijevanje.

Bilo je pokušaja da se standardizuju znakovni jezici u cijeloj Evropi. Kao i kod govornih jezika, ovi pokušaji nisu urodili plodom i dijalekti još uvijek postoje. To je također i zbog toga što se škole za Gluhe nalaze u različitim dijelovima država, koristeći određene znakove koje djeca potom šire. Često se znakovi za dane i mjesece razlikuju, kao i znakovi za boje.

Na ovo je teško dati  odgovor jer nema pouzdanih podataka za svaku državu članicu. Procjena za Evropsku uniju je 750.000 korisnika znakovnog jezika Gluhih. U prosjeku, korisnici znakovnog jezika Gluhih čine oko 0,1 % ukupne populacije u svakoj državi. Ovo ne uključuje ljude koj uče znakovni jezik kao drugi jezik ili djecu Gluhih roditelja ili drugih članova porodice. Na primjer, procjene su da u Finskoj postoji oko 5.000 korisnika znakovnog jezika, u Francuskoj 100.000, i u Rumuniji 20-30.000.

Francusko ministarstvo obrazovanja pripremilo je adaptaciju nekih dijelova CEFR-a (francuska verzija) za francuski znakovni jezik, posebno zajedničke referentne nivoe i opise.

Da, znakovni jezici se mogu zapisati na više načina. Ne postoji standardizovani način zapisivanja znakovnog jezika, ali se često koristi hamburški način bilježenja (HamNoSys), koji koristi određene simbole za opisivanje oblika ruke i kretanje znaka. Drugi sistem, koji funkcioniše na vrlo sličan način, jeste SignWriting. Osim toga, 'prešućivanje' se često koristi, pri čemu su znakovi prevedeni u riječi velikim slovima, prikazujući oznake lica i gramatičke informacije na vrhu riječi ili kao prefikse. Za više informacija, molimo posjetite: http://www.signwriting.org/, ili http://assets.cambridge.org/97805216/37183/sample/9780521637183web.pdf (poglavlje ‘conventions’), ili http://www.sign-lang.uni-hamburg.de/projects/hamnosys.html.

Najbolje je da se obratite vašem Nacionalnom savezu gluhih kako biste saznali gdje se odvija nastava znakovnog jezika , te dobili više informacija o nacionalnom znakovnom jeziku. Informacije o svim Udruženjima Gluhih u EU mogu se naći online na web stranici Evropske unije Gluhih (EUD): http://eud.eu/EUD_Members-i-159.html (karta). Više informacija je također dostupno na web-stranici Svjetske federacije gluhih: http://www.wfdeaf.org/members/ordinary-members/list-of-members.