Činjenice o znakovnom jeziku

U polju Studija o gluvima, korišćenje velikog ’G’ u riječi ’Gluv’ označava pripadnost Zajednici gluvih i korišćenje autohtonog znakovnog jezika kao primarnog ili preferiranog jezika. Korišćenje malog ’g’ se odnosi na ljude koji imaju medicinski ustanovljen gubitak sluha, ali koji sebe ne smatraju pripadnicima Zajednice gluvih i koji možda ne koriste autohtoni znakovni jezik. (vidi “Signed Languages in Education in Europe – a preliminary exploration”, Lorraine LEESON, Dublin. Council of Europe. 2006)

Nijesu. Đeca Gluvih takođe često nauče znakove; maternji jezik njihovih roditelja će biti njihov primarni jezik, pre bilo kog govornog jezika. Dodatno, roditelji i braća i sestre Gluve đece nauče znakove kako bi olakšali komunikaciju. Takođe postoje ljudi koji nauče znakovni jezik u slobodno vreme zato što imaju prijatelje ili žele da postanu prevodioci, ili su jednostavno zainteresovani za jezik.

Ne postoji. Postoji puno varijacija, pa čak može postojati više od jednog znakovnog jezika u jednoj zemlji, baš kao što je slučaj sa govornim jezicima. Na primjer, postoje dva znakovna jezika u Belgiji (francusko-belgijski znakovni jezik i flamansko-belgijski znakovni jezik) ili u Španiji (španski znakovni jezik i katalonski znakovni jezik). Takođe, postoje različiti znakovni jezici u zemljama koje imaju isti govorni jezik, kao što je u UK i Irskoj. To je tako zbog istorijskih razvoja koji su različiti od razvoja u govornim jezicima.

Da, postoje porodice među znakovnim jezicima. Na primjer austrijski znakovni jezik ili holandski znakovni jezik bolje razumiju oni koji znaju njemački znakovni jezik nego oni koji znaju italijanski znakovni jezik. S druge strane, britanski znakovni jezik je veoma različit od drugih evropskih znakovnih jezika i srodan je samo australijskom znakovnom jeziku.

Postoji međunarodni sistem komunikacije koga često nazivaju Međunarodni znak (MZ). Redovno se koristi na međunarodnim konferencijama i na sastancima sa učesnicima koji ne dijele znakovni jezik. Ovaj pomoćni jezik se koristi kao lingva franka među korisnicima znakovnog jezika iz različitih zemalja, kao i u spontanom razgovoru. Međutim, ne može se porediti sa esperantom, jer MZ nije jezik kao takav. Nema gramatiku ili leksikon i oslanja se u velikoj mjeri na gestove, koji imaju značenje samo u tom specifičnom kontekstu i koristi vokabular iz maternjeg jezika korisnika. To znači da se znaci objasne i često se koristi više od jednog znaka da se opiše jedan pojam kako bi se osiguralo razumijevanje.

Nijesu. Oni su visoko razvijeni jezici sa sopstvenom gramatikom i sintaksom. Kao u svakom jeziku, postoje rečenice koje je teško prevesti i određene riječi/znaci koji nemaju bukvalan prevod na drugi (znakovni) jezik.

Teško je dati odgovor. Ne postoje vjerodostojne statistike za svaku zemlju članicu. Procjenjuje se da u Evropskoj Uniji postoji 750,000 Gluvih korisnika znakovnog jezika. U prosjeku, Gluvi korisnici znakovnog jezika čine oko 0.1% stanovništva u bilo kojoj zemlji. Ovo ne uključuje ljude koji uče znakovni jezik kao drugi jezik ili đecu Gluvih roditelja ili drugih članova porodice. U Finskoj, na primjer, ima 5,000 korisnika ZJ; u Francuskoj 100,000, a u Rumuniji 20-30,000.

Francusko Ministarstvo prosvjete je pripremilo neke delove ZEROJ-a (francuska verzija) adaptirane za francuski znakovni jezik, posebno uobičajene referentne nivoe i deskriptore.